“ŽIRAFICE”

“ŽIRAFICE” KROZ VELJAČU

Stigla nam je i promjenjiva veljača. Malo snijega, malo sunca, ali najviše pjesme i ljubavi.

Napokon smo se okupili u punom sastavu. Osim svakodnevne igre, naučili smo i saznali da postoji puno različitih životinja, slušali smo zvukove glasanja i gledali kako se kreću pa smo i mi izmislili novu igru – kretali smo se kao šumski medo, gmizali kao mali crvić, skakali kao klokani i dizali noge visoko kao rode.

Osim toga, naučili smo i novu pjesmicu o ptici kos. Ta nam se pjesmica jako svidjela te smo ju pjevali i poslije doručka i prije ručka, možda je netko i sanjao našu pticu, tko zna, nek to ostane tajna.

Obilježili smo i „Dan crvenih haljina” te smo nošenjem crvene odjeće dali svoju podršku i podržali akciju podizanja svijesti o moždanom udaru kod žena.

Ovaj mjesec su nam se i „ftičeki ženili”. Mi smo još jako mali i ptičicama smo sigurno najslađi jer su nam na ormarićima ostavile svoje svatovske kolačiće.

Također, posjetili smo i naše prijatelje Laviće, u susjednoj sobi, gdje smo bili na prvom koncertu i plesu. Bilo nam je jako lijepo i zanimljivo, a naše starije prijatelje i njihove odgojiteljice te asistenticu nagradili smo naaajvećim pljeskom.

Bili smo jako vrijedni, zamijesili smo tijesto i od njega napravili malena srca s rupicom koja smo zatim pažljivo stavili na sušenje i čekali drugi dan da ih obojamo bojom ljubavi – crvenom!

O kakve smo divne ogrlice napravili i nosili ih doma, baš smo bili svi ponosni. Također, bojali smo i srca pastelama, vježbali naše male ručice i jako se trudili.

Izradili smo i veliko srce s našim imenima tehnikom mozaik. Srce je bilo tako veliko, cijelo prijepodne nam je trebalo da ga dovršimo, ali nismo odustali već smo završili i ponosno ga izložili u naš hodnik.

Naš Ivano je ovaj mjesec proslavio svoj veliki, najveći 2.rođendan. Počastili smo se i napravili čestitku sa glavnim znakom naše skupine – Žirafice. Ivanu smo poželjeli sve najbolje i najljepše, a najviše mu želimo zdravlja i igre.

Ovaj mjesec pozdravili smo se i s našom odgojiteljicom Martinom koja odlazi u drugi vrtić. Naša teta Martina bila je jako tužna, ali nam je obećala da nas nikad neće zaboraviti i da je uvijek možemo zvati na igru i druženje.

Krajem mjeseca bojali smo maske tako da spremni možemo dočekati Fašnik. 

“ŽIRAFICE” KROZ SIJEČANJ

Nakon blagdana i druženja s obitelji, veselih poklona i pokoje pahulje, stigla nam je nova godina, a s njom i prvi mjesec siječanj.

Mi, Žirafice, mrvicu stariji i hrabriji nego lani, u punom sastavu vratili smo se svojoj svakodnevici.

Puno smo toga čitali, a najviše smo se veselili zvučnim slikovnicama. Znamo prepoznati sve životinje i oponašati njihovo glasanje, a najdraži nam je Gospon Pingo.

Puno smo i bojali, od leda do siga, pahuljica, snjegovića. Upoznali smo sve karakteristike zime i silno se veselili snijegu. Bilo ga je malo, ali dovoljno za snježne radosti.

Puno smo plesali i naučili pjevati neke nove pjesmice. Počeli smo svi samostalno piti, jesti i koristiti pribor za jelo. Svaki se dan trudimo i učimo bontonu za stolom.

Moramo još reći da je naša odgojiteljica Stela otišla u drugi vrtić. Bili smo tužni, ali odgojiteljica Stela nam je obećala da nas nikad neće zaboraviti i da će nas doći posjetiti.

Našem se timu pridružila odgojiteljica Anja koju smo jako brzo prihvatili i zavoljeli.

Kažu da je siječanj najduži mjesec, ali nama je vrijeme jako brzo projurilo. Krajem mjeseca bojali smo srca i to, zamislite, bojali smo pjenom i bojom. Naše odgojiteljice nam govore da se u veljači „ftičeki ženiju” i da nam dolazi Valentinovo.

Ne znamo što je to, ali silno se veselimo.

“ŽIRAFICE” KROZ PROSINAC

Stigao nam je zadnji, no najveseliji i najčarobniji mjesec u godini – prosinac.

Krenimo ispočetka. Naša mala skupina postala je bogatija za još jednog člana – dječaka Petra koji se brzo snašao, upoznao nas i postao nam prijatelj.

Proslavili smo i veliki 2.rođendan našeg Lukasa kojem želimo da i dalje bude dobar dječak, pričalica i smijalica.

Početkom mjeseca pripremali smo se za dolazak Svetog Nikole, radili smo čizmice, bojali te ljepili crno-bijele papiriće. Slušali smo pjesmice o njemu kako šeta svijetom.

 Jednog jutra na ormarićima su nas dočekali pokloni; slatkiši i slikovnice.

 Odgojiteljice su nam rekle da nam je to ostavio Sveti Nikola. Nismo ga vidjeli, ali mu se od srca zahvaljujemo.

 Ukrasili smo našu sobu šarenim lampicama koje smo posebno promatrali na spavanju. Postavili smo i okitili bor. Prvo nismo znali što ćemo s njim, pa smo malo skidali kuglice, premještali ih na drugo mjesto.

 To nas je potaklo da napravimo male boriće od čašica koje smo sami bojali i ukrašavali šarenim pomponićima.

 Mijesili smo slano tijesto od kojeg smo napravili svjetlucave ukrase, sudjelovali smo u izradi žaruljica za veliki bor te smo posjetili Advent u sklopu općine Sveti Juraj na Bregu.

 Posebno smo se pripremali i za sijanje pšenice. Bojali smo keramičke zdjelice, sušili, ponovno bojali te na kraju sijali pšenicu. Pšenicu smo mirisali, dodirivali, gnječili i na kraju je uspješno posijali.

 Ovaj smo se mjesec uključili i pokrenuli donaciju za odjel Pedijatrije u Županijskoj bolnici Čakovec. Skupili smo, na razini cijelog vrtića, puno plišanaca, drvenih bojica, slikovnica i ostalih potrepština te su ih naše odgojiteljice iz vrtića prije Božića dostavile u bolnicu.

 Od srca se zahvaljujemo svima na donacijama i pomoći.

 Brzo nam je proletio mjesec pun zanimljivih aktivnosti i događanja, a onda, jednog petka došao je on, pravi, pravcati Djed Mraz. Da, da, dobro ste pročitali. Došao je starac u crvenom odijelu s vrećom puuunom darova.

 Nemojte nikome reći, ali psssst! Prvo smo malo plakali dok nismo shvatili da nas je Djed Mraz došao samo posjetiti i pohvaliti kako smo bili dobri i hrabri ove godine. Donio nam je punu vreću raznih igračaka; kolica za bebe, vozila, plastelin…ma baš nas je iznenadio i razveselio.

 To je ukratko bio naš prosinac. Svima želimo sretne blagdane i uspješnu Novu godinu koja nam kuca na vrata.

“ŽIRAFICE” KROZ STUDENI

Treći mjesec  zajedničkog druženja ide prema kraju. Ovaj mjesec smo koristili zadnje zrake sunca i boravili na terasi uz pjesmu, ples, vozila i razne kockice od kojih smo gradili tornjeve.

 Iako je zima već pokazala svoje čari u vidu magle i prvih pahulja, mi smo se i dalje bavili jeseni, lišćem i životinjama. Kako već svakodnevno čitamo slikovnice na našem čarobnom tepihu, glavni likovi svih naših djela su jež, miš, krava, medo, konj i kokoš. Nabrojili smo tek nekoliko životinja, ali vjerujte nam, znamo ih prepoznati i imenovati jako puno.

 Osim što smo se bavili životinjama, puno smo slikali temperama i vodenim bojama, oblikovali plastelinom te se polako pripremali za dolazak Svetog Nikole izrađujući čizmice od kolaža. Ne znamo još tko je taj čovjek, ali naše su nam odgojiteljice rekle da on donosi darove dobroj djeci i da uvijek moramo biti dobri jedni prema drugima.

 Ovaj mjesec naša je vesela družina Žirafica postala veća i bogatija jer nam se pridružila i prijateljica Korina koja nam je pokazala da jako voli lopte, slikovnice te se brinuti za  lutkice.

 Puno smo toga još naučili. Možda su to vama obične stvari, ali nama nisu. Iako smo mali, trudimo se paziti i pospremati igračke na mjesto, čuvamo slikovnice, a ako koju i potrgamo, znajte, nismo namjerno, učimo prstiće i pametne glavice što i kako treba raditi i odgojiteljice kažu da smo prave male spužvice.

Svakodnevno  pjevamo i plešemo. Naučili smo i neke nove brojalice s pokretima kojima  se uvijek veselimo.

 Kao što smo na početku rekli, zima nam polako stiže, a s njom i najljepši mjesec u godini. Mi smo se potrudili i već smo izradili neke božićne radove koje ćemo vam pokazati, vidjeli smo da su odgojiteljice već izvadile veeeliku kutiju punu svjetlucavih stvari, a djevojčica Ena i mama donijele su nekakvo zeleno drvce.

 Sprema nam se nešto čarobno i veliko, ma jedva čekamo!

“ŽIRAFICE” KROZ LISTOPAD

“ŽIRAFICE” KROZ RUJAN

Nakon dugog toplog ljeta i rastanka s našim velikim “Zmajčekima” koje smo otpratili  u školske klupe, stigao nam je rujan i potpuna promjena. Novi početak, nova lica i nove avanture. Jesen nam je donijela predivne, male „Žirafice”, da, mi se zovemo žirafice i najmlađa, naslađa ali i najglasnija  smo skupina u vrtiću.

Početak nam je bio težak, bili smo tužni i malo plakali za našim mamama i tatama, ali kroz nekoliko dana shvatili smo kako je zapravo u vrtiću lijepo. Svaki smo dan prvo doručkovali, a potom se okupili na našem čarobnom tepihu gdje smo svirali i kroz nekoliko dana postali pravi bend, plesali i otkrili da već sad imamo vrtićki hit uz koji najviše volimo plesati, pjevali neke čudnovate pjesmice i često vikali „hura,hura”, spuštali se niz tobogan i pokazali kako smo spretni i kako možemo juriti.

 Kroz par dana, postali smo najhrabriji na svijetu, pa smo isprobali gotovo sve igračke, loptice i autiće koje smo dohvatili.

Moramo spomenuti još jednu stvar na koju su naše odgojiteljice jako ponosne, iako smo mali, mi vam već sad jako puno čitamo. Da, da, dobro ste pročitali, obožavamo listati slikovnice, imenovati životinjice i stvari koje vidimo, a bitno je spomenuti da znamo da ne smijemo grickati knjige već ih moramo čuvati.

 Hmm…što još nismo rekli? E da, mi smo vam pravi spavači. Nakon što dobro i fino pojedemo ukusan ručak, kolač, popijemo čaj ili vodu… bez problema odlazimo na spavanje uz čarobnu glazbu, a tada sanjamo najčudesnije snove i budimo se veseli i odmoreni.

 Također, nekoliko smo puta bili vani na igri, točnije na terasi koja je puna šarenih loptica i  različitih vozila i gdje smo stvarno uživali.

 Svakodnevno upoznajemo i naše , mrvicu starije, prijatelje „Sovice” u čijoj sobi jako volimo slagati kockice i voziti kamione.

Načuli smo neku priču, naše su odgojiteljice rekle da je vrijeme da „Žirafice” čekaju upoznaju tempere, bundeve i pečenje kolača za rođendan. Što nam se točno sprema? Ne znamo, ali se jako veselimo. 

Jesenske pozdrave, osmijehe i zagrljaje šalju vam „Žirafice”.